Osnovna škola Ksavera Šandora Gjalskog

Božić je sve bliže i bliže. Vrijeme je to mira, dobrote , obiteljskog okupljanja i ljubavi.

U ovo vrijeme trebamo se sjetiti da je mnogo onih koji to nemaju. Trenutak je da i mi maleni učinimo nešto lijepo i dobro  što će nekoga usrećiti bar na trenutak, a što će pamtiti dugo, dugo.

 O dobroj i plemenitoj akciji učenika područne škole Špičkovina, uoči Božića, piše nam učenik Jurica Jurčec čiji literarni rad "Nisu Božić samo skupocjeni darovi i raskošni stolovi" pročitajte pod opširnije.   

Nisu Božić samo skupocjeni darovi i raskošni stolovi

       Božić je sve bliže i bliže. Vrijeme je to mira, dobrote , obiteljskog okupljanja i ljubavi.

U ovo vrijeme trebamo se sjetiti da je mnogo onih koji to nemaju. Trenutak je da i mi maleni učinimo nešto lijepo i dobro  što će nekoga usrećiti bar na trenutak, a što će pamtiti dugo, dugo.

        Zajedno sa svojim učiteljicama  odradili smo veliki zadatak. U školi, a i kod kuće, marljivo smo radili. Na komadiće tkanine vezli smo razne božićne motive.  Bile su tu svjećice, kuglice, srčeka, borovi, anđeli i još štošta drugog. Od tih vezenih motiva  i kolaž papira napravili smo čestitke. Teško nam je nekima bilo, no nismo odustajali i na kraju smo se divili našim čestitkama. Učenici  drugog razreda su posadili i kućne srećice. Sve smo to pripremili s namjerom da posjetimo  Dom za stare i bolesne u Mirkovcu.

Dan prije samog posjeta kod kuće smo s mamama i bakama ispekli kolače. Prikupili smo i nešto odjeće i uredno je zapakirali. Nekome će sigurno dobro doći.

Trudili smo se i pripremali priredbu. Bilo je recitacija i božićnih pjesama. Da bi bilo veselije pozvali smo našeg mještanina Zlatka s harmonikom. Normalno , odazvao se. Čak je došao par dana prije u školu da probamo cijeli program.

 Sve je bilo spremno za posjet  Mirkovcu.

Srijeda je, 12. prosinac. Deset sati  ujutro. Pred školom nas čekaju dva vatrogasna kombija. Stričeki Dragec i  Darko, kao i uvijek kad smo mi u pitanju, imaju osmijeh od vuha do vuha. Ni njima  nije bilo teško odvojiti dio svog vremena da nas odvezu.

U Mirkovcu smo. Dočekala nas je teta Danica i odvela, u nama već  poznatu, dvoranu. Puna je starih i mladih. Svi su nas pljeskom dočekali. Održali smo svoju priredbu. Uz  zvukove harmonike orila se pjesma. Podijelili smo poklone. Svi smo bili presretni. Bilo je i suza.

 I na kraju  i mi smo bili počašćeni jako finom pizzom i sokom.

         Moje srce, iako malo, bilo je ispunjeno  i zračilo je toplinom i radošću. Bio sam ponosan i sretan što sam nekoga usrećio.  Za mene sitnica, a nekome možda cijelo bogatstvo.

                                                                                                                                                                                                           Jurica Jurčec, 4. razred