Osnovna škola Ksavera Šandora Gjalskog

U petak, 12. rujna 2014. godine u prostorima starog Muzeja krapinskih neandertalaca obilježena je Međunarodna noć šišmiša za djecu predškolskog i školskog uzrasta. Uz učenike Osnovne škole August Cesarec Krapina, Osnovne škole Zlatar Bistrica, Osnovne škole Đurmanec, sudjelovalo je nekoliko učenika naše škole.

Program je započeo predavanjem „Tajni život šišmiša“ biologinja Mirne Mazije i Zrinke Domazetović. Nakon upoznavanja sa životom šišmiša, održan je kviz na kojem je nagradu osvojio učenik 6.b razreda Antonio-Stjepan Tramišak. Svi zainteresirani mogli su sudjelovati u radionici izrade šišmiš-ukrasa, ukrasiti svoje tijelo šišmiš tetovažama, fotografirati se u panou „Ja šišmiš“ te upoznati s namjenom bat-detektora.

Cilj „Noći šišmiša“ je podizanje svijesti o važnosti zaštite ove ugrožene vrste o kojoj detaljnije možete pročitati u radu učenika Antonia-Stjepana Tramišaka.

ŠIŠMIŠI

Šišmiši su rasprostranjeni gotovo po cijeloj zemlji,osim na području polova i nekih izoliranih oceanskih zona.Najstariji fosili šišmiša pronađeni prije 50-60 milijuna to pokazuje da su čak i onda šišmiši jako sličili današnjim vrstama.Puno prije nego što

su preci ljudi imalo sličili majmunima,vrste šišmiša slične današnjim vrstama podreda Microchiroptera letjeli su i koristili eholokaciju da bi ulovili plijen(kukce).Za one koji

ne znaju šta je to eholokacija evo objašnjenja:šišmiši posjeduju jedinstveni sustav orijentacije –eholokaciju,koja im omogučuje da se u prostoru orijentiraju na temelju

 odjeka emitiranog zvuka koji se refleksira od okoline te koji prikupljaju svojim ušima.Zbog te se prilagodbe za šišmiše kaže da“vide“ušima.Eholokacijom ne samo da

mogu izbjegavti male prepreke u letu nego istodobno mogu i otkriti,prepoznati,detaljno

locirati i uhvatiti leteće kukce u potpunome mraku.Iako šišmiši imaju oči  kojima vide danju,moglo bi se reći da ih eholokacija čini potpuno neovisnima o svjetlu.

U svijetu danas živi više od 1100 vrsta šišmiša i rasprostranjene su u gotovo svim državama i na svim kontinentima osim Antartike.U hrvatskoj je zabilježeno 35 vrsta

Šišmiša,gotovo toliko koliko i u cijeloj Europi,što čini čak trećinu ukupnog broja sisavaca Hrvatske(101).

AKTIVNI LET

Šišmiši su jedini sisavci koji aktivno lete,a to im omgućuje razvijena letnica.

MIGRACIJA

Za šišmiše kao skupinu značajne su dnevne i sezonske migracije.Tako mnoge vrste

šišmiša tijekom jeseni migriraju iz svojih ljetnih skloništa,u kojima su imali mlade

u zimska skloništa koja im pružaju sigurnije utočiste tokom “zimskog sna“-hibernacije.

HIBERNACIJA

Veći broj vrsta šišmiša hibernira u špiljama budući da predstavljaju mjesta stabilne temperature i vlage dok je vrijeme izvan špilja hladno i promjenjivo.Osim u špiljama,neke vrste hiberniraju u potkrovljima ili tavanima kuća i crkva.

Hibernaciju karakterizira veliki pad tjelesne temperature i znatno usporavanje životnih funkcija.Tako je tjelesna temperatura šišmiša tijekom hibernacije samo nekoliko

Stupnjeva viša od temperature okoline.

 ZAŠTO SU UGROŽENI?

-gubitak staništa koja im služe kao skloništa

-gubitak staništa na kojima love

-premazivanje drvne građe

-upotreba pesticida

-smanjivanje količine kukaca

-turističko korištenje špilja

-vjetroelektrane

-isušivanje vodenih površina