Osnovna škola Ksavera Šandora Gjalskog

U našoj školi, 18. studenog dostojanstveno smo obilježili Dan sjećanja na pad grada heroja uređivanjem prigodne izložbe o Vukovaru u predvorju škole te paljenjem lampiona u sjećanje na stradale Vukovarce, što su pripremili učenici dodatne nastave povijesti i učiteljica Mateja Kralj. Svoj doprinos izložbi dali su i učenici 5.d razreda koji su izrazili želju da crtežima pokažu svoje viđenje simbola Vukovara te su uz to zapisali tople riječi utjehe i svoje poruke Vukovarcima, dok su u knjižnici pojedini učenici 5. i 6. razreda izradili plakat na spomenutu temu. Cijeli tjedan na satovima razrednika obilježavao se Dan sjećanja radionicama, čitanjem svjedočanstava žrtava Vukovara, razgovorom o simbolima otpora poput Vodotornja, Memorijalne bolnice Vukovar te slušanjem priča hrabrog izvjestitelja Siniše Glavaševića o njegovu Vukovaru.

U nastavku možete pročitati o ratnim događanjima u Vukovaru u Domovinskom ratu koje je pripremila učiteljica Mateja Kralj.

Početkom Domovinskog rata smatra se otvorena pobuna Srba u Hrvatskoj, konkretno na području Knina i okolice gdje su srpski pobunjenici izveli akciju zvanu „Balvan revolucija“. Naoružani srpski civili postavili su zapreke od srušenih stabala kojima su blokirali prometnice na kninskom području. Hrvatska je policija pokušala uspostaviti red i sigurnost za sve građane na tom području, no u tome ju je spriječila Jugoslavenska narodna armija, koja se priključuje srpskoj strani. Nakon te prve pobune, isti se scenarij pripremao i u drugim dijelovima Hrvatske, tako da je tijekom 1991. godine pobuna Srba zahvatila Banovinu, zapadnu i istočnu Slavoniju gdje se smjestio i grad heroj, naš Vukovar. Početkom svibnja 1991. godine hrvatski su mediji odaslali vijest o pogibiji 13 hrvatskih policajaca koje su Srbi ubili iz zasjede u Borovu Selu pokraj Vukovara. Pamtimo ih danas kao prve žrtve Domovinskog rata u istočnoj Slavoniji. Kao reakciju na ovaj tragični događaj hrvatske vlasti donose odluku o stvaranju hrvatske vojske odnosno Zbora narodne garde kako bi pokušali obraniti ugrožena područja.

Jugoslavenska narodna armija i srpske snage okupirale su Baranju te započele napad na Vukovar i mnoge druge gradove. Grad je danonoćno izlagan strahovitim granatiranjima. Razrušene su i oštećene mnoge vukovarske građevine, tako da su stanovnici živjeli u podrumima tijekom rata. Već u listopadu 1991. većina sela vukovarske općine bila su okupirana, a grad se našao okružen s više od 50 tisuća dobro naoružanih vojnika JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Na raspolaganju su imali više od tisuću borbenih oklopnih vozila i tenkova, potporu ratnih brodova i zrakoplovstva, dok su snage branitelja u samome gradu bile mnogo slabije. Procjenjuje se da je s oružjem u ruci u samom Vukovaru bilo tek 2000 pripadnika policije, vojske i dragovoljaca iz raznih dijelova Hrvatske. S obzirom na takvu nejednakost vojske mislilo se da će obrana Vukovara izdržati samo par dana, ali branitelji su izdržali čak tri mjeseca neprekidnih napada sa srpske strane, te se zato danas oni smatraju našim herojima, pravi su primjer hrabrosti i požrtvovnosti, a grad Vukovar upamćen je kao simbol hrvatskog otpora.

Bitka za Vukovar trajala je gotovo tri mjeseca, od 25.kolovoza do 18.studenog 1991. godine, tada je Vukovar pokoren, a stanovnici grada prognani iz Vukovara. Upravo se dan pada Vukovara obilježava svake godine na današnji datum kao Dan sjećanja na žrtve Vukovara. Uslijedila su masovna smaknuća hrvatskih branitelja i civila, te pljačka i progon stanovnika. Vukovar je zbog svoje izdržljivosti i razaranja neviđenih u Europi od 2. svjetskog rata postao simbol hrvatskog otpora srpskoj agresiji. Pod srpskom okupacijom Vukovar je, zajedno s UN sektorom Istok, ostao do 1998. godine kad je procesom mirne reintegracije vraćen u sastav Republike Hrvatske.

1) Vukovarska bolnica: Unatoč jasno vidljivim oznakama Crvenog križa na krovu i u dvorištu, na vukovarsku bolnicu je tijekom opsade grada prosječno padalo oko 70 do 80, a ponekad i više od 200 granata dnevno! U stropu jednog dijela podruma bolnice i danas se vidi golema rupa. Tu je upao projektil, tzv. krmača, koji je probio krov i pet etaža bolnice, upao u podrum i pao među noge pacijentu srpske nacionalnosti Petru Vukašinu. Svi ranjenici bili su jednako tretirani i zbrinuti bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost tako da su u bolnici liječeni i ranjeni vojnici sa srpske strane. Ranjenici te medicinsko osoblje vukovarske bolnice prebačeno je dan nakon pada Vukovara na Ovčaru gdje su nemilosrdno pogubljeni.

2) Spomen dom Ovčara: Pet kilometara od Vukovara nalazi se poljoprivredna farma Ovčara čija su skladišta srpske snage pretvorile u logor za osobe nesrpskog podrijetla, zarobljene na području Vukovara. U logor su 20. studenog 1991. , nakon pada Vukovara dovezeni ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. U skladištima na Ovčari žrtve su premlaćivane tako okrutno da ih je četvero podleglo ozljedama te su preminuli od posljedica takvog nasilja, dok su ostali istoga dana u skupinama od 10 do 20 ljudi odvoženi na mjesto udaljeno 900 metara od spomenutih skladišta na Ovčari. Tu su ubijeni te bačeni u masovnu grobnicu. Godine 1996. iz te grobnice ekshumirano je 200 tijela, identificirane su 192 osobe, u starosti  od 16 do 72 godine. Dakle, najmlađi ranjenik kojeg su Srbi pogubili imao je tek 16 godina.

3) Siniša Glavašević: izvjestitelj radija Vukovar koji je svakodnevno hrabro izvještavao Vukovarce, ali i čitavu Hrvatsku o događanjima u Vukovaru. Nije naspustio grad, već je ostao hrabro se boreći na svoj način. Naposlijetku je uhvaćen te ubijen na Ovčari. U Zagrebu mu je posthumno objavljena zbirka „Priče iz Vukovara“ od kojih je najpoznatiji esej pod nazivom „Priča o gradu“ iz kojeg donosim ulomak: Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za njega ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.