Job shadowing u Estoniji, Tartu – 2. dio
U okviru Erasmus+ projekta „Za inovaciju, inkluziju, inspiraciju“ učitelji Jelena Lisak Šturlan i Toni Šafer te pedagoginja Ružica Kotarski realizirali su petodnevni posjet osnovnoj školi Korvekula Põhikool u Tartuu u Estoniji, od 11. do 15. svibnja. Zapažanja o prva dva dana već smo objavili, a u nastavku donosimo dojmove iz preostala tri dana boravka.
Tijekom hospitacija posjetili smo nastavu Estonskog jezika, Informatike, Tehničke kulture i kod nas pomalo zaboravljenog predmeta Domaćinstvo. Estonski prvašići tečno čitaju i pišu te već vladaju pisanim slovima koja naši učenici usvajaju tek u 2. razredu. Učenici od 4. razreda pohađaju predmet Domaćinstvo, u okviru kojeg kuhaju, uče posluživati jela i usvajaju pravila kulturnog ponašanja za stolom. Osim toga, uče šivati, prati i peglati odjeću te se bave ručnim radom.
Razredni odjeli imaju najviše 24 učenika, a učenici udžbenike i pribor uglavnom ostavljaju u školi. U praktičnoj i izbornoj nastavi razredi se dijele u manje skupine. Uz estonski jezik najčešće se uče ruski, engleski i njemački jezik. Na ulazu škole nalazi se školska knjižnica otvorena i nakon nastave, kao i otvorena garderoba s vješalicama za učenike.
Iako smo već spomenuli da su mobiteli zabranjeni tijekom nastave, dopušteni su prije i nakon nastave te u nastavnom procesu uz dogovor s učiteljima. Ipak, primijetili smo da poneki učenici starijeg uzrasta vole prekršiti navedeno pravilo.
Nastava je organizirana u dva polugodišta, od 1. rujna do 15. lipnja, a školski praznici održavaju se krajem listopada, tijekom božićno-novogodišnjeg razdoblja, krajem veljače i u travnju.
Pedagoške mjere uključuju udaljavanje učenika iz škole od jednog do deset dana. Učenici koji su zbog ponašanja udaljeni s nastave imaju obvezu kod kuće izvršiti sve zadatke koje bi inače radili u školi. Učenici koji pokazuju agresivno ili teže neprimjereno ponašanje prema drugim učenicima ili učiteljima mogu biti trajno udaljeni iz razrednog odjela na jednu školsku godinu ili dulje. Za njih se organizira individualni rad stručnih suradnika i učitelja, uz podršku usmjerenu na razvoj njihovih potencijala i jačanje njihovih sposobnosti kroz školske projekte i manje aktivnosti. U estonskim školama učenici s većim teškoćama pritom uglavnom nemaju osobne pomoćnike.
Nastava je organizirana kroz manji broj međusobno povezanih predmeta s naglašenim interdisciplinarnim pristupom. Učitelji škole u Korvekuli imaju jednaku plaću bez obzira imaju li punu satnicu od 21 sata ili nešto manju, iako to nije slučaj u svim estonskim školama jer mnogo ovisi o lokalnim vlastima. Razredništvo se dodatno plaća, a učitelji s manjom satnicom češće dežuraju ili obavljaju druge poslove u školi. Dežurstva uključuju školsku kuhinju, hodnike i školska dvorišta kojih, s obzirom na veličinu škole, ima mnogo.
Na nastavi Tehničke kulture jedan od zadataka bio je zakucati veliki čavao u drvo, što smo se i sami uvjerili da nije nimalo jednostavno bez vježbe. Velik naglasak stavlja se na robotiku i poticanje učenika na osmišljavanje projekata kojima rješavaju probleme iz svakodnevnog života.
Interdisciplinarni pristup, naglasak na rješavanju problemskih zadataka i praktičnih izazova, uz čvrste temelje čitanja, pisanja i računanja, pristupi su koje smo posebno primijetili tijekom boravka.
Tijekom pet dana hospitacija i druženja s učenicima i učiteljima škole uočili smo mnogo sličnosti, ali i određene razlike. One se prvenstveno odnose na školski kurikulum i organizaciju rada škole, dok su nastavne metode i didaktički pristupi koje učitelji primjenjuju vrlo slični našima.
Iako je škola u Korvekuli nova, bolje opremljena i radi u jednoj smjeni, na kraju se sve ipak svodi na ljudske resurse – ponajprije učitelje. Nakon ovog posjeta svjesni smo da i u našoj školi možemo i moramo nastaviti raditi na poboljšanju uvjeta školovanja i kvalitetnijoj organizaciji nastave, prilagođenoj potrebama učenika.
Zahvaljujemo školi domaćinu na susretljivosti, odličnoj organizaciji i osjećaju „kao kod kuće“ tijekom proteklih pet dana.
Zahvaljujemo i Agenciji za mobilnost i programe Europske unije što je prepoznala projekt „Za inovaciju, inkluziju, inspiraciju“ kao vrijedan pažnje te omogućila njegovu realizaciju dodjelom potrebnih sredstava.
Job shadowing u Estoniji – Tartu
U sklopu Erasmus+ projekta „Za inovaciju, inkluziju, inspiraciju“, učitelji Jelena Lisak Šturlan i Toni Šafer te pedagoginja Ružica Kotarski borave od 11. do 15. svibnja u osnovnoj školi Kõrveküla Põhikool u Tartuu, u Estoniji. Riječ je o planiranom uzvratnom posjetu, budući da su tri učiteljice iz navedene škole boravile u našoj školi krajem listopada 2025. godine.
Škola se nalazi u predgrađu Tartua te je po veličini i broju učenika vrlo slična Osnovnoj školi Ksavera Šandora Gjalskog Zabok. Tijekom prva dva dana boravka i hospitacija na nastavi Glazbene i Likovne kulture, Matematike, Engleskog jezika, Geografije, Fizike i Tjelesno-zdravstvene kulture uočene su brojne sličnosti, ali i zanimljive razlike u organizaciji rada i školskog života.
Sličnosti se prije svega odnose na suvremen didaktičko-metodički pristup učitelja, usmjerenost na učenika te poštivanje njegovih interesa i potreba. Nastava je organizirana i za učenike posebnih razrednih odjela te za učenike glazbene škole. Poseban naglasak stavlja se na timski rad, praktičan rad i izvanučioničku nastavu. Često se moglo vidjeti učenike kako s nastavnim priborom rade zadatke na hodnicima ili u školskom dvorištu, učeći kroz kretanje i istraživanje prostora oko sebe.
Nastava započinje u 8 sati, a učenicima osmih razreda završava oko 15 sati. Odmori traju po deset minuta, dok je veliki odmor od 45 minuta predviđen za zajednički ručak učenika i učitelja.
Poseban dojam ostavlja sama školska zgrada. Riječ je o moderno dograđenoj školi iz 2021. godine, oblikovanoj u staklu i drvu, s mnogo prirodnog svjetla i otvorenog prostora. Škola je izvrsno opremljena suvremenom didaktičkom opremom, a posebno impresioniraju sportski sadržaji: nekoliko sportskih dvorana, uređena vanjska igrališta, atletska tartan staza, gimnastička dvorana i teretana.
Velika se pažnja pridaje inkluzivnosti i prilagodbi prostora potrebama svih učenika. Škola ima uređene pristupe za učenike smanjene pokretljivosti te prilagođene sanitarne čvorove na svakom katu. U školi je zaposleno čak osam stručnih suradnika koji individualno rade s učenicima.
Jedna od zanimljivijih razlika u odnosu na naše škole jest činjenica da nema odvojenih sanitarnih čvorova za dječake i djevojčice. Sanitarni prostori zajednički su, vrlo uredni, moderno opremljeni i funkcionalni.
Posebno organiziran i dojmljiv dio školskog života odnosi se na prehranu. Ručak za učenike, učitelje i ostalo osoblje organiziran je na principu švedskog stola. Učenici samostalno uzimaju hranu, a nakon obroka prema unaprijed dogovorenim pravilima odlažu i razvrstavaju posuđe. Obrok se sastoji od glavnog jela, priloga, salata, voća, zdravih napitaka i tradicionalnog crnog kruha. U blagovaonici vlada mirna i ugodna atmosfera – bez galame, trčanja i naguravanja.
Iako se i ovdje pokazalo da su učenici svugdje slični – vole razgovarati, družiti se i provoditi odmore aktivno – razlika je u načinu na koji je prostor škole prilagođen njihovim potrebama. Učenici često borave na igralištima, a posebno je zanimljiv drveni amfiteatar s ležaljkama na kojima mogu odmarati, čitati ili razgovarati. Umjesto klasičnog školskog zvona, početak i kraj sata označava ugodan zvuk glazbe, što dodatno doprinosi mirnom i pozitivnom školskom ozračju.
Učitelji tijekom odmora ostaju u svojim kabinetima ili predmetnim učionicama, dok učenici dolaze na nastavu kada čuju glazbeni signal za početak sata.
Još jedna zanimljiva razlika odnosi se na kulturu boravka u školi. Učenici se na ulazu prezuvaju u drugu obuću i svoje stvari ostavljaju na vješalicama jer škola nema klasične učeničke ormariće. Posebno je zanimljivo vidjeti da velik broj učenika – od onih najmlađih do najstarijih – u školu dolazi biciklima i romobilima, pa je garderoba prepuna zaštitnih kaciga. Takav prizor dodatno govori o razvijenoj prometnoj kulturi, samostalnosti učenika i poticanju zdravih navika. Oni koji zaborave obuću hodaju bosi po školi, što nikome ne predstavlja problem niti izaziva posebnu pažnju.
Mobiteli su formalno zabranjeni, no učenici ih ponekad koriste tijekom odmora. Ipak, na početku sata svi ih gase i spremaju u torbe bez dodatnih upozorenja učitelja.
Velika se pažnja pridaje i urednosti školskog okoliša. Tijekom cijelog dana mogu se vidjeti djelatnici koji uređuju okoliš, kose travu, obrezuju drveće i održavaju sportske terene. Iako škola nije ograđena, prostor škole i njezina okolina iznimno su uredni – bez smeća i papirića, kako u dvorištu tako i unutar same škole.
Boravak u estonskoj školi ostavlja vrlo snažan dojam te potvrđuje kako se kvalitetno i poticajno školsko ozračje može graditi prvenstveno kulturom odnosa, povjerenjem, odgovornošću i brigom za zajednički prostor, a ne isključivo velikim materijalnim ulaganjima.
